Ekonomija - Hrvatska

Bankari: Hrvatska treba što prije u eurozonu

Eurozona će opstati, aktualna dužnička kriza u euro-državama rezultirat će izgradnjom novih institucija financijske stabilnosti koje su nedostajale takvoj monetarnoj uniji, a Hrvatska bi trebala razmisliti o tome da ubrza, a ne uspori ulazak u eurozonu ili usvoji nove kontrolne fiskalne mehanizme Europske unije.

To su glavni zaključci analize Velimira Šonje, direktora Arhivanalitike koju je pod nazivom „Kada državne bankrotiraju: izgradnja nove arhitekture financijske stabilnosti u eurozoni“ predstavio u okviru godišnje skupštine Hrvatske udruge banaka održane u ponedjeljak.

Prema njegovim riječima, Europski financijski stabilizacijski fond (EFSF) - koji treba poslužiti za kreditiranje država koje imaju problema sa financiranjem dugova i za dokapitalizaciju banaka koje su dospjele u probleme zbog posjedovanja „loših“ državnih obveznica - za sada ima dovoljno novca za rješavanje tih problema i u slučaju najgoreg scenarija.

EFSF trenutno teži 440 milijardi eura, a odgovor o tome koliko će trebati za dokapitalizaciju banaka koje će otpisati 50 posto grčkih državnih obveznica, ovisi, rekao je Šonje, o procjeni samih gubitaka na obveznicama, ciljanom omjeru adekvatnosti osnovnog kapitala tih banaka (koji se tek treba utvrditi), te makroekonomskoj situaciji.

Za sada je glavno pitanje, napomeno je Šonje, tko će financirati dokapitalizaciju tih banaka, jer postoji velika vjerojatnost da to neće učiniti sadašnji dioničari, te da isto tako neće biti prevelikog interesa  drugih investitora. To znači da bi dokapitalizaciju trebao provesti EFSF, što u konačnici znači da će porezni obveznici zemalja eurozone financirali taj projekt, proporcionalno udjelu njihovih „depozita“ u Europskoj središnjoj banci (ESB).

No, nakon „apsloviranja“ Grčke, međunarodna investicijska zajednica „traži“ da države eurozone povećaju težinu EFSF-a (na najmanje milijardu eura), kao garant mogućih većih problema sa Italijom i Španjolskom.

No, treba kazati kako to automatski ne znači daljnje porezno opterećenje poreznih obveznika eurozone, jer inicijalno se EFSF „puni“ na način da države, proporcionalno udjelu u ESB-u, daju određena „jamstva“ na ime nacionalnih obveznica.

Tek ako se, kao u slučaju Grčke, aktivira mogućnost dokapitalizacije banaka, tada se ispostavlja da, kao uvijek,  porezni obveznici djeluju kao financijeri i „zadnje utočište“ propalih bankarsko-državnih aranžmana.