Energetika - Hrvatska

Novi eko-propisi koštat će 10 milijardi eura

Hrvatskoj će za usklađivanje zaštite okoliša sa strogim europskim propisima samo za izravna ulaganja trebati oko 10,5 milijardi eura, a ako se uračunaju i neizravna onda je taj iznos još puno veći, zbog čega će to područje, uz poljoprivredu, biti najskuplje, kaže Nikola Ružinski, dosadašnji državni tajnik za zaštitu okoliša i hrvatski pregovarač s Europskom unijom za poglavlja Zaštita okoliša i Energetika.

Od toga, prema podacima Ministarstva, oko 3,5 milijardi eura otpada na odvodnju i obradu otpadnih voda, 1,7 milijardi na vodoopskrbu, oko 2 milijarde na gospodarenje otpadom (prije svega gradnju županijskih, odnosno regionalnih centara za gospodarenje otpadom te saniranje i zatvaranje postojećih odlagališta), oko 2,5 milijardi u zaštitu zraka i smanjivanje industrijskih onečišćenja te usklađivanje s europskom IPPC-direktivom, koja obuhvaća integralnu kontrolu i zaštitu od zagađenja, a ostatak na zaštitu prirode, monitoring i druge nužne investicije.

Riječ je o procjeni koja se može malo korigirati u oba smjera. Tako su nedavna potpisivanja ugovora o gradnji centara za gospodarenje otpadom za Primorsko-goransku i Istarsku županiju pokazala da bi te dvije investicije mogle biti desetak posto jeftinije od ranije planiranog jer su zbog velike krize u građevinarstvu pale i cijene gradnje, napominje Ružinski. No, izravnim ulaganjima u zaštitu okoliša, prema njegovim riječima, treba dodati i velike investicije planirane novom u Saboru usvojenom strategijom zelenog razvoja.

Nadalje, prema njegovim riječima, samo u obnovljive izvore energije planirana su ulaganja od oko 6 milijardi eura, velike investicije nužne su i u poboljšanje učinkovitijeg korištenja energije te u promet. Međutim, takve investicije, ističe Ružinski, ne treba shvaćati kao trošak zbog zaštite okoliša, nego i kao ulaganje u razvoj gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta.

U Ministarstvu zaštite okoliša očekuju da će glavninu novca potrebnog za dostizanje europskih standarda u zaštiti okoliša, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, osigurati iz njezinih strukturnih i kohezijskih fondova namijenjenih državama članicama. Ružinski procjenjuje da će Hrvatska u 2013. iz strukturnih fondova te iz dosad korištenih EU-ovih fondova ukupno osigurati 1,5 do 2 milijarde eura.

Još se ne zna koliki će biti predviđen drugi financijski paket za Hrvatsku od 2014. do 2017., ali očekuje da bi godišnje, nakon ulaska u EU, trebali iz njezinih fondova za zaštitu okoliša i energetiku planirati barem 400 do 600 milijuna eura.

Naime, novac koji će biti na raspolaganju Hrvatskoj nakon ulaska u EU, kroz strukturne instrumente, bit će višestruko veći od sredstava raspoloživih putem pretpristupnih fondova, što će omogućiti prijavu većeg broja projekata iz područja zaštite okoliša za sufinanciranje kroz europske fondove.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da nam taj novac neće »padati s neba« nego za njegovo korištenje treba na vrijeme pripremiti dovoljno kvalitetnih projekata koji će zadovoljavati sve stroge propise Europske unije. Zato su na tome angažirane i dvije Vladine agencije, a to su Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za projekte gospodarenja otpadom i Hrvatske vode za projekte vodoopskrbe i odvodnje. Uz to, spremaju se i projekti iz zaštite prirode i programi obnovljivih izvora energije.

Izrada takvih projekata, kao i priprema kompletne investicije, iznimno je složena. Sve se mora raditi prema posebnim pravilima, a prije prijave za sufinanciranje moraju biti riješeni imovinsko-pravni odnosi i osiguran novac za nacionalno sufinanciranje. Kod investicijskih projekata posebna pozornost poklanja se dobro provedenom postupku procjene utjecaja na okoliš, u skladu s europskim direktivama.

Ostatak novca potrebnog za projekte usklađivanja s europskom praksom zaštite okoliša morat će, prije svega, osigurati privatni sektor, dakle vlasnici tvrtki, a kod infrastrukturnih projekata 15 do 20 posto novca trebat će osigurati domaći izvori. To će biti proračuni jedinica lokalne i regionalne samouprave (gradova, općina i županija), za koje će za takva ulaganja na temelju već potpisanog ugovora vrlo povoljne kredite osigurati Europska investicijska banka. Osim toga, u financiranju takvih projekata sudjelovat će i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Hrvatske vode, kaže Ružinski.

Kako Hrvatska ne može osigurati desetak milijardi eura u iduće dvije, tri godine, pregovarači su nastojali dogovoriti što povoljnija prijelazna razdoblja za provedbu preuzetih obveza. Od prijelaznih rokova, prema njegovim riječima, najznačajniji su rokovi za gradnju sustava gospodarenja otpadnim vodama usklađenog s europskim propisima koje Hrvatska uglavnom treba završiti do 2020. i sustav gospodarenja otpadom po europskim pravilima koji trebamo sagraditi do 2018. godine. Industrijska postrojenja trebala bi, po europskoj važnoj IPPC-direktivi, pribaviti objedinjene uvjete zaštite okoliša, tzv. ekološku dozvolu, najkasnije do 2017. godine, odnosno u rokovima pojedinačno dogovorenima za svako postrojenje.

Dogovoreno je, navode u Ministarstvu, još i postupno usklađivanje u ostalim područjima, kao što su obveze prema zaštiti klime, trgovanje emisijama iz energetskih i industrijskih postrojenja od dana pristupa Europskoj uniji, zaštita izvorišta pitkih voda i Jadranskog mora, obveze izvješćivanja u Europsku agenciju za zaštitu okoliša, kao i uključivanje u europsku mrežu zaštite prirode Natura 2000, gospodarenje kemikalijama, obveze u zaštiti od buke, kvalitete goriva za korištenje u prometu i drugo.