Mikroplastika, sitne čestice plastike koje nastaju razvojem komercijalnih proizvoda, kao i razgradnjom plastičnih predmeta, smatra se velikim zagađivačem okoline.
Posebno zabrinjavaju rezultati nedavno sprovedenih istraživanja njene prisutnosti u gotovo 80 odsto testiranih uzoraka ljudske krvi ali i to da te čestice mogu putovati telom i zadržati se u organima, piše „Agroklub”.
Istraživanja Mari Bet Kirham, profesorke agronomije sa Univerziteta u Kanzasu, dokazala su da se toksičan i kancerogeni kadmijum veže za mikroplastiku i kao takav nakuplja u pšenici. Osim toga, kineski istraživački tim dokazao je da nanoplastika smanjuje težinu i visinu kupusa, kao i sadržaj hlorofila u listovima, te da usporava rast korena. Kako se ističe, nemački naučnici su pokazali da mikroplastika utiče na krtost i gustoću tla, mikroorganizme u zemljištu, sposobnost da zadržava vodu, kao i na njegove druge hemijske i fizičke osobine od kojih zavisi rast biljaka.
Naučnici takođe upozoravaju da najveća količina otpadne mikroplastike ne završava u morima, već je zakopana u zemljištu. Procenjuje se da je masa koja se svake godine taloži u tlu dva-tri puta veća od količine koja pliva morima i okeanima, ali i da oko 700.000 tona svake godine završi u zemljištu Evrope i Amerike.
Kako je objašnjeno, mikroplastika je otporna na biorazgradnju jer u zemljištu jednostavno ne postoje mikroorganizmi koji mogu da je razgrade. Vremenom postaje sve sitnija i pretvara se u nanoplastiku, koju je nemoguće izdvojiti iz zemlje.