Industrija - Hrvatska

Projekt zelenog amonijaka u ranoj fazi, zainteresirane velike tvrtke

Odgovorili su to Hini iz Adria Polymersa, tvrtke u vlasništvu njemačkog Gasfina, koja je tijekom postupka likvidacije kupila zemljište i postrojenja bivše Dina Petrokemije na Krku, te tvrtke GEP Krk, koju su osnovali Gasfin i partneri.

Naglašavaju da je projekt u ranoj fazi razvoja, započeti su inicijalni razgovori, tek se radi studija izvodljivosti, a nakon toga slijede idejna rješenja, studija utjecaja na okoliš i dozvole. Riječ je o najmanje godini i pol vremena za razvoj projekta u procesu pribavljanja dokumenata, a u sve žele uključiti i lokalnu zajednicu.

Uvoz zelenog amonijaka, opskrba velikih industrijskih potrošača

Projekt se temelji na ideji uvoza velikih količina zelenog amonijaka iz zemalja u kojima je proizvodnja zelene energije jako povoljna, kao što su Brazil, Kanada, Maroko, Namibija i Ujedinjeni Arapski Emirati te opskrbi velikih industrijskih potrošača u Sloveniji, Italiji, Austriji i Njemačkoj i Hrvatskoj.

Riječ je o zelenom vodiku, koji se proizvodi iz obnovljivih izvora energije. Dodaje mu se dušik i dobiva se zeleni amonijak, koji se potom lakše transportira te se finalno pretvara u vodik, a kao nusproizvod dobiva se dušik, koji se može koristiti u industriji ili otpustiti u atmosferu.

Na pitanje što bi se točno događalo u Omišlju, kažu da bi u prihvatnu luku dolazio brod s kojega bi se zeleni amonijak iskrcao u spremnike. Amonijak bi se prekrcavao u cisterne ili brodove i transportirao prema kupcima, a dio amonijaka bi se koristio za pretvorbu vodika u postrojenju u Omišlju, odakle bi se vodik također distribuirao kupcima.

U početku se planira uvoz milijun tona amonijaka godišnje, zatim bi količine rasle, a nakon nekoliko godina uvozilo bi se 10 milijuna tona amonijaka na godinu.

Amonijak je jedan od esencijalnih plinova koji se primjenjuje u proizvodnji umjetnih gnojiva, farmaceutskoj industriji, rashladnim sustavima i petrokemiji.

Poštivanje propisa i studija utjecaja na okoliš

Što se tiče zaštite okoliša, ističu da se moraju poštivati svi propisi, bit će izrađena studija utjecaja na okoliš, primijenit će se najbolje EU-ove smjernice za projektiranje i izgradnju terminala.

S amonijakom se već dugo radi u industriji, postoje pravila struke i smjernice u radu - kako se njime manipulira, kako se skladišti, od spremnika, cijevi, pretakačkih ruku, zaštitnih sustava do obuke ljudi i zaštite na radu.

U Europi se, kažu, godišnje proizvede oko 30 milijuna tona amonijaka, a željeznicom se preveze oko 1,5 milijuna tona, tako da europskim željeznicama godišnje prometuje oko 30.000 vagona, sve bez nezgoda.

Želimo primijeniti najbolje, a imamo znanje unutar grupe, naša sestrinska tvrtka u Njemačkoj, TGE Gas Engineering, ima višegodišnje iskustvo u projektiranju suvremenih terminala za amonijak, poručuju.

Kako se doznaje iz Adria Polymersa, u vlasništvu Gasfin-a je i tvrtka Ćuf, bivša tvrtka-kćer Dine petrokemije. U vlasništvu Ćufa bio je te je izvlašten dio terena za izgradnju priveza plutajućeg LNG terminala i otpremnog cjevovoda.

Ćuf je i dalje vlasnik zemljišta na kojemu se planira izgradnja kopnenog LNG terminala pa iz Adria Polymersa kažu da na tom zemljištu ne planiraju razvojne projekte dok se ne razriješi sudbina kopnenog LNG terminala. 

Poštivanje propisa i studija utjecaja na okoliš

Što se tiče zaštite okoliša, ističu da se moraju poštivati svi propisi, bit će izrađena studija utjecaja na okoliš, primijenit će se najbolje EU-ove smjernice za projektiranje i izgradnju terminala.

S amonijakom se već dugo radi u industriji, postoje pravila struke i smjernice u radu - kako se njime manipulira, kako se skladišti, od spremnika, cijevi, pretakačkih ruku, zaštitnih sustava do obuke ljudi i zaštite na radu.

U Europi se, kažu, godišnje proizvede oko 30 milijuna tona amonijaka, a željeznicom se preveze oko 1,5 milijuna tona, tako da europskim željeznicama godišnje prometuje oko 30.000 vagona, sve bez nezgoda.

Želimo primijeniti najbolje, a imamo znanje unutar grupe, naša sestrinska tvrtka u Njemačkoj, TGE Gas Engineering, ima višegodišnje iskustvo u projektiranju suvremenih terminala za amonijak, poručuju.

Kako se doznaje iz Adria Polymersa, u vlasništvu Gasfin-a je i tvrtka Ćuf, bivša tvrtka-kćer Dine petrokemije. U vlasništvu Ćufa bio je te je izvlašten dio terena za izgradnju priveza plutajućeg LNG terminala i otpremnog cjevovoda.

Ćuf je i dalje vlasnik zemljišta na kojemu se planira izgradnja kopnenog LNG terminala pa iz Adria Polymersa kažu da na tom zemljištu ne planiraju razvojne projekte dok se ne razriješi sudbina kopnenog LNG terminala.