Industrija - Hrvatska

Udruživanjem Luke Rijeka i ICTSI-ja izgubila samo država

Dionica Luke Rijeka na Zagrebačkoj burzi bilježi pad prvog dana trgovanja nakon što su javnosti predočeni detalji ugovora o koncesiji s filipinskim partnerom International Container Terminal Servicesom, Inc.’s (ICTSI).

Naime, iako se očekivalo da će posao rezultirati velikim prekonoćnim ulaganjima, pa je u javnosti puštena informacija da će strateški partner ubrizgati milijardu kuna u riječku luku, ugovor je pokazao da je upravitelj za 70 milijuna eura dobio pravo 30 godina raspolagati jednom od najpotentnijih luka u Europi.

Kretanja na tržištu kapitala ukazuju da investitori nisu oduševljeni sklopljenim poslom, pa se postavlja pitanje koliko je ugovor s ICTSI-om bio dobar posao. Filipinski upravitelj luka nije najveći na svijetu, ali je ulaskom u Luku Rijeka otvorio vrata širenju u Europi, gdje je zasad bio prisutan tek kroz jednu poljsku te jednu gruzijsku luku. Ipak, glavninu ulaganja od 356 milijuna dolara, koliko su za 2011. izdvojili, plasirat će u Latinsku Ameriku. Luka Rijeka je za ICTSI važna akvizicija, o čemu javljaju i strani mediji, a novi upravitelj inzistirat će na povećanju efikasnosti poslovanja terminala te širenju poslovanja na okolne zemlje, među kojima u tvrtki ističu Češku, Slovačku, južnu Poljsku, Srbiju te Bosnu i Hercegovinu.

ICTSI je ipak ozbiljan partner, koji je u 2010. imao rekordnu godinu, što je rezultiralo rastom neto dobiti 79 posto na 98,3 milijuna dolara, ali nije pitanje koliko su dobar partner, nego jesu li luku dobili na popustu. Ako uzmemo u obzir lanjsku zaradu, ispada da su Filipinci za jednogodišnju neto dobit kupili ulaz na Jadran. Naime, uz 70 milijuna eura koje su se obvezali uložiti, plasirali su i 15 milijuna dolara u akviziciju Jadranskih vrata.

Uz investiciju države vrijednu 4,5 milijardi eura u nizinsku prugu do Rijeke, koja bi trebala biti gotova do 2020., ICTSI će imat gotovu infrastrukturu i 'brati vrhnje' pune 22 godine. Računica pokazuje da se od odabranog partnera moglo izvući više, ali cijenu ne definira potencijalna vrijednost, nego interes tržišta. A interes je bio loš, odnosno nitko od zainteresiranih ulagača nije ponudio više. Iako se spekuliralo u javnosti s Kinezima i navodnim ulaganjima od 10 milijardi eura, ICTSI je ipak na tenderu ponudio najviše.

Neslužbeno je u investicijskoj javnosti kružila priča da je Luka Rijeka potencijalno preveliki konkurent lukama na Sjevernom moru, što je navodno rezultiralo niskim ponudama za koncesiju. Osim rasta neto dobiti, ICTSI je zabilježio rast svih financijskih pokazatelja. Bruto prihodi u 2010. iznosili su 527,1 milijun dolara, što je rast od 25 posto u odnosu na 421,7 milijuna dolara prihoda ostvarenih u 2009. Operativna dobit narasla je za 41 posto na 247,7 milijuna dolara. Rashodi su rasli znatno sporije od prihoda, odnosno popeli su se za tek 10 posto na 203 milijuna dolara.

Na svim terminalima kojima upravljaju povećali su kontejnerski promet za najmanje 15 posto u Manili te 27 posto u luci Davao. U Brazilu i Ekvadoru povećali su promet 20 posto, a u regiji koja uključuje poslovanje u Europi, Srednjem istoku i Africi povećali su promet 20 posto. Kao rezultat dobrih vijesti tržište je reagiralo povećanjem vrijednosti dionice ICTSI-ja 2,75 posto. Luka Rijeka je s druge strane završila poslovnu godinu s prihodima od 211,3 milijuna kuna, odnosno padom prihoda od gotovo sedam posto. To je za sobom povuklo i drastični pad dobiti, koja je u 2009. iznosila 3,57 milijuna kuna, a srezana je na tek 208.000 kuna.

Uzrok tomu može se naći u financijskim rashodima. Naime, poslovni rashodi padali su gotovo proporcionalno prihodima, ali je plaćanje osam milijuna kuna iz stavke kamate, tečajne razlike i drugi rashodi srušilo konačni rezultat poslovanja. Unatoč rušenju neto dobiti, Luka Rijeka je prema bilanci dobra tvrtka. Naime, kratkoročne i dugoročne obveze opterećuju je s nešto više od 150 milijuna kuna, pri čemu se treba napomenuti da tvrtka potražuje oko 69 milijuna kuna. Aktiva uključuje materijalnu imovinu od gotovo 400 milijuna kuna. S obzirom na financijske pokazatelje dvaju strateških partnera, nameće se zaključak da je riječ o udruživanju dviju solidnih tvrtki kroz koje je država izvukla nešto deblji kraj.