Investicije - Hrvatska

Riječka luka očekuje kineske ulagače

Prije 40 godina japanska Toyota je u bescarinskoj zoni riječke luke željela otvoriti pogon za montažu svojih automobila za europsko tržište, kasnije je sličnu ideju imala i južnokorejska Kia, koja je ne tako davno izgradila tvornicu u Slovačkoj, a zanimanje za dolazak u našu najveću luku sada pokazuju i ulagači iz Kine, kojima također trebaju vrata u jugoistočni dio Europe.

Kad je riječ o automobilskoj industriji, treba reći da je pedesetih godina minulog stoljeća zanimanje za otvaranjem pogona u riječkoj luci pokazao i njemački Volkswagen, dok je talijanski Fiat htio pokrenuti proizvodnju u pogonima Torpeda, koji je imao vrhunske industrijske radnike.

Prije petanestak godina slično zanimanje za riječki industrijski bazen iskazivao je i Audi. Na žalost, ništa od nabrojenog nije realizirano. Svima njima bio je zanimljiv prometni položaj Rijeke, jednima za prekomorski uvoz dijelova za montažu automobila, a drugima za izvoz gotovih vozila. U minulih dvadeset godina Europa se je pr(o)edala Kini, u koju je u tom razdoblju preseljena gotovo sva europska industrijska proizvodnja, od tekstilne i brodograđevne do elektroničke i automobilske. Izuzetak je Njemačka, koja je shvatila da joj nije bilo pametno ni to što je u Kinu preselila svoje najveće zagađivače - čeličane, te sada jedina u EU bilježi ozbiljniji industrijski rast.

Europske luke danas bi propale bez pretovara robe s Dalekog istoka, posebice iz Kine. Zahvaljujući upravo kineskoj robi, riječka luka je u minulih desetak godina povećala pretovar kontejnera s 9000 u 1999. na 174.000 TEU-a 2008. Kontejnerske linije između Rijeke i Dalekog istoka danas drži desetak najvećih svjetskih brodara, kojima se prije nekoliko godina pridružio i kineski brodar Cosco, koji ima i svoj ured u Rijeci.

Međutim, bez daljnjeg razvoja lučke infrastrukture te cjelokupnog riječkog prometnog pravca, što podrazumijeva, između ostalog, gradnju ravničarske pruge Rijeka - Zagreb - Botovo, ne može se govoriti o daljnjem ozbiljnijem povećanju prometa u riječkoj luci. Rijeka je na odličnoj prometnoj poziciji, jer plovidba s Dalekog istoka do velikih sjevernoeuropskih luka poput Antwerpena, Rotterdama ili Hamburga traje 5-6 dana duže nego do naše najveće luke, a to puno znači naručiteljima robe iz Mađarske, Slovačke, Češke, Bavarske, pa čak i južne Poljske.

Ulaskom Hrvatske u EU roba će brže nego do sada stizati iz Rijeke do odredišta u spomenutim zemljama, jer više neće biti zastoja zbog carinske procedure na granici, što povećava i zanimanje za taj prometni pravac, kako trgovaca i prijevoznika robe tako i potencijalnih ulagača u riječku luku. S obzirom da je malo vjerojatno da će ti ulagači doći iz EU-a; jer, prisjetimo se propalog ulaska luke Rotterdam u Trst, za očekivati je da će najviše zanimanje za ulaganje pokazati kapital s Dalekog istoka.

Naposljetku, kineski ulagači zanimali su se prije dvije godine i za kupnju brodogradilišta 3. maj, kao što se je i jedini potencijalni vlasnik tog škvera, Danko Končar, zanimao za kupnju manjeg brodogradilišta u Kini, u kojemu bi gradio brodove koje se ne bi isplatilo graditi u 3. maju. U minulih 20 godina u Rijeci je propalo desetak velikih tvrtki, od Torpeda i Tvornice papira do Croatia linea i Brodomaterijala, te najnovije, Transadrije. Razmišljanja pojedinih ljudi koji su u minula dva desetljeća krojili razvojnu budućnost Rijeke, da će se Riječani baviti trgovinom i turizmom, odnosno uslužnim djelatnostima, pokazala su se pogubnim za grad, u kojemu danas ozbiljnije rade jedino Luka Rijeka i Galenski laboratorij. Budućnost Luke Rijeka je i u širenju poslova na vlastitom terminalu na Škrljevu, na 417.000 četvornih metara, gdje se može otvoriti niz bescarinskih pogona, što je zanimljivo inozemnim ulagačima. Taj terminal ima svu infrastrukturu, od željezničkih kolosijeka do direktnog spoja na autocestu Rijeka - Zagreb, te na obilaznicu do kontejnerdskog terminala na Brajdici, do kojeg se stiže za sedam minuta.

Do kraja ovog desetljeća riječka luka trebala bi ostvarivati promet od milijun TEU-a godišnje, što je uvjetovano i gradnjom Zagrebačke obale (680 metara ) koja gradnja kasni zbog odugovlačenja s odabirom projektanta i izvođača radova.