Činjenica je da je ova turistička sezona »rahla« te da i u špici ima kapaciteta koji se nisu uspjeli popuniti.
Jedni će reći da je
razlog tome vraćanje konkurencije, skupoća hrvatske ponude, štednja
naših gostiju kod kojih je i dalje inflacija pa svaki euro okrenu
dvaput. Drugi će reći, krivo je bujanje kapaciteta i to prvenstveno
apartmanskih. Istina je negdje u sredini jer se, nažalost, Hrvatska
našla u procijepu »normalnog« turističkog razvoja i nepresušne potrebe
kapitala da se vrti i oplođuje, a to najbrže i najsigurnije ide kroz
gradnju i raubanje prostora. U Hrvatskoj udruzi turizma lani su javno pozvali na hitno
zaustavljanje apartmanizacije navodeći da je samo u godinu dana u takvom
vidu smještaja na tržište stavljeno 60.000 novih kreveta. A udio
hotelskog smještaja pao je ispod 10 posto te je najniži na Mediteranu. Problem je, doduše, mnogo širi. Osim samih apartmana, problematične
su i one nekretnine na moru koje su namijenjene čistoj kupoprodaji pa
nakon što se stan proda, vlasnici se ni ne prijave kao legalni
iznajmljivači, piše Novi list. Sivo-bijele kocke s luksuznim stanovima te vile po obali niču kao
gljive poslije kiše, prostor se nepovratno uništava, a prosječan
stanovnik nekog primorskog mjesta može samo sjesti i plakati nad
cijenama kvadrata i činjenicom da je uz prosječnu hrvatsku plaću san o
rješavanju stambenog pitanja nemoguća misija. Osim ako se ne pristaje na
preseljenje dalje od famozne morske obale. I nije Hrvatska u tome
jedina. U većini mediteranskih zemalja svako se toliko demonstrira protiv
turističkog najma koji poskupljuje kvadrate i čini misiju osiguravanja
krova nad glavom lokalnom stanovništva nemogućom. Podataka o tome što se gradi s namjerom stavljanja na turističko
tržište u vidu apartmana, a što radi čiste prodaje, nema, no jasno je da
se bez restriktivnije prostorno-planske regulative neće puno napraviti.
Obol stavljanju ove pošasti pod kontrolu trebao bi dati i novi Zakon o
turizmu za koji se uskoro očekuje javna rasprava o tri prateća
pravilnika. Hrvatski nekretninski eldorado zanimljiv je i strancima, osobito od
ulaska Hrvatske u članstvo EU-a, iako se procjenjuje da su i prije toga,
primjerice, slovenski državljani na Jadranu imali 100.000 vikendica.
Koliko stranci kupuju nekretnina te koliko ih je prijavljeno da
iznajmljuju, pokušali smo doznati u Poreznoj upravi s obzirom na to da
za kupoprodaje nekretnina koje su im prijavljene utvrđuju poreznu
osnovicu. Prema ovim podacima, samo lani su strani državljani u Hrvatskoj
kupili 12.300 nekretnina. Za očekivati je – većinu uz more. S tim da je
lani u Hrvatskoj porez razrezan za oko 137.000 kupoprodaja nekretnina. U
2022. su od ukupno 137.000 kupoprodaja, stranci kupili rekordnih 13.300
nekretnina, a godinu ranije od ukupno 123.000 kupoprodaja, na strance
otpada njih 9.500. I u prvoj godini pandemije, 2020., bez obzira na sve restrikcije
ostvareno je ukupno 103.000 kupoprodaja nekretnina, od čega su stranci
kupili 6.200. Pa tako gruba računica kaže da su u posljednje četiri
godine strani državljani u Hrvatskoj kupili više od 41.300 nekretnina.
Za usporedbu, od 2013. do 2020. kupili su oko 5.000 nekretnina. U Poreznoj ističu i da Porezna uprava nije nadležna za utvrđivanje
vlasništva nad nekretninama i ne raspolaže službenim podacima o
vlasnicima nekretnina na području RH. Koliko je toga legalno stavljeno na tržište? Simboličan broj.
Doduše, podatke treba uzeti s malom rezervom jer obuhvaćaju kupoprodaje
svih nekretnina i, primjerice, grobnih mjesta, građevinskog i
negrađevinskog zemljišta i ostalog. U Poreznoj upravi, navodeći da im je temeljna zadaća utvrđivanje i
naplata poreza, doprinosa i ostalih javnih davanja te da su evidencije
Porezne uprave ustrojene sukladno potrebama navedenih poslova,
odgovorili su da su u informacijskom sustavu Porezne uprave, sa stanjem
na dan 16. srpnja ove godine, evidentirana ukupno 4.942 strana obveznika
koji ostvaruju dohodak od imovine s osnove iznajmljivanja i
organiziranja smještaja u turizmu, a oporezuju se paušalno, i ukupno 349
stranih obveznika koji obavljaju djelatnost iznajmljivanja i
organiziranja smještaja u turizmu, a koji vode poslovne knjige. Lani početkom godine je, pak, evidentirano ukupno 5.050 nerezidenata –
obveznika dohotka od imovine s osnove iznajmljivanja stanova, soba i
postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova. Brojka se,
dakle, bitno ne mijenja, iako se godišnje strancima proda više od 10.000
nekretnina. Zanimljiva je i slika prostorne raspodjele kupoprodaje nekretnina
u Hrvatskoj. Lani su županije s najviše kupoprodaja bile kao prvi
očekivano Grad Zagreb, a slijede Istarska, Primorsko-goranska,
Splitsko-dalmatinska te Zadarska županija. O situaciji u Istri tako su se ovog tjedna oglasili iz stranke
Možemo! osvrnuvši se na podatke nove studije Ocjena stanja i trendova
održivosti turizma u Istarskoj županiji. Prema podacima iz studije
godišnje se izdaje više od 2.000 građevinskih dozvola. – Ako se taj trend nastavi, u sljedećih pet godina možemo očekivati
izgradnju oko 10.000 novih zgrada, kojima namjera nije stanovanje po
građanima priuštivim cijenama, poručili su saborska zastupnica Dušica
Radojčić i županijski vijećnik Slaven Boljun. Prezentirani podaci pokazuju i da se površina izgrađenog dijela
građevinskih područja u naseljima od 2012. do danas povećala za 1.300
hektara. Broj stalnih stanovnika Istre prema popisu stanovništva iz 2021.
iznosi 195.237, što je pad za 6,2 posto u odnosu na 2011., a broj
postojećih kreveta za goste trenutno iznosi 487.732. Zaključno, danas
Istra ima oko pola milijuna turističkih kreveta što je, dakle, dva i pol
puta više nego stanovnika. Na alarmantne podatke osvrnuli su se i na samom jugu. Na sastanku
Sekcije hotelijera pri Županijskoj komori Dubrovnik istaknuto je da
prema analizi smještajnih kapaciteta od 2017. do 2023. godine, u oko
upada podatak o dramatično velikom povećanju broja kreveta u
nekomercijalnom smještaju. U šest promatranih godina ta vrsta smještaja je na razini ove
županije porasla za 53 posto ili 14.653 postelje, a na razini grada
Dubrovnika za čak 70 posto ili 4.219 postelja. – Zabrinjavajuća je činjenica da ova vrsta smještaja na razini
Županije ima dvostruko veći broj kreveta, točnije više od 42.000
kreveta, nego hotelski smještaj, poručili su iz ŽK-a Dubrovnik uz
zaključak da je teško vjerovati da se ovdje radi o rodbini i
prijateljima koji ljetuju te da je nužno obavijestiti nadležne
institucije da bi se što prije ustanovilo o čemu se konkretno radi. S obzirom na broj inspektora, a i ograničene ovlasti nad ulaskom u
objekte koji nisu registrirani za turističku djelatnost, teško je
očekivati da će inspekcijski nadzor napraviti neku veću razliku. Korak
naprijed, barem po pitanju najma nekomercijalnog smještaja, je direktiva
kojom je Europska unija »stisnula« OTA platforme za booking da
dostavljaju podatke o obveznicima PDV-a na proviziju. No, bez sveobuhvatnog pristupa problem se ni približno neće riješiti,
a svakome tko iole trezveno razmišlja, jasno je da stihija i raubanje
vrijednog prostora iz kratkoročnih partikularnih interesa, dugoročno
Hrvatskoj kao destinaciji ne donose ništa dobro. Što se tiče zemalja iz kojih dolaze strani kupci, neko vrijeme na
vrhu je bila Njemačka, odnosno njemački državljani. Oni su najviše
kupovali 2020., 2021. i 2022. Prije dvije godine su tako, primjerice,
kupili 3.600, a lani oko 3.000 nekretnina. Prošle godine su ih pak pretekli Slovenci, inače dotad drugi po broju
kupljenih nekretnina u Hrvatskoj. Slovenski su državljani samo lani u
Hrvatskoj kupili 3.400 nekretnina. Prošle godine, iza Slovenaca i Nijemaca, po broju kupoprodaja bili su
Austrijanci, Česi, Slovaci, a slijede državljani Bosne i Hercegovine,
Mađarske, Poljske, Italije, Nizozemske, Švedske…