Iza Biokova u omiškome zaleđu, na 400 metara nadmorske visine prije deset godina zasadio je svoje maraske Denis Rubić.
Dvadeset tisuća stabala raste i rađa. Okupana brigom povratnika iz
Njemačke, daruju iznimnu kvalitetu ploda. Zbog temperatura koje na
suncu rastu i do 40 stupnjeva Celzijevih, berbu je Denis počeo cijeli
tjedan prije planiranog roka.
- Znači, mi definiramo termin berbe
što nam pokaže refraktor. Znači tzv. "briks" vrijednosti, počeli smo
negdje kad je bilo nekih 27 što je iznimno visoko, vjerojatno će se to
penjati do 31, 32 što je u svijetu vjerojatno jedinstveno i to je nama
glavni kriterij, pojasnio je Rubić.
Maraska, inače, takvu kvalitetu daje samo od Zadra do Ploča. O kvaliteti ovogodišnje Denisove maraske govori i činjenica da europski prosjek sadržaja suhe tvari u višnji koji se izražava u briksima, ovisno o položaju nasada, iznosi 17. Za svoj nasad Denis je do sada iz europskih fondova dobio oko milijun eura poticaja.
- Bruto imamo od 20 tisuća stabala. Međutim, kako je proizvodnja
ekološka, pod otvorenim nebom, imaš stalno te neke izazove morali smo
jedan dio sadnica zamijeniti tako da ćemo sad ovu godinu imati možda
nekih osam tisuća stabala za berbu, pojasnio je Rubić.
Od samoga
početka, struka daje punu podršku. Nasad u Šestanovcu nastavna je baza
Sveučilišta u Splitu. Na Studiju mediteranske poljoprivrede Mate Nejašmić piše završni rad koji se bavi oplodnjom višnje maraske u agroekološkim uvjetima u Šestanovcu.
- Marasku sam izabrao prvenstveno zato što tu lokalno je bila zastupljena prije 50-ak, 70 godina i prepoznao sam dobru priču kod sumještanina gospodina Rubića i htio sam pisati o tome i približiti ponovno ljudima marasku kao kulturu od koje se danas-sutra može netko prehranjivati i živjeti, kazao je apsolvent Studija mediteranske poljoprivrede Sveučilišta u Splitu Mate Nejašmić.
Suradnja s Centrom za kompetencije
Denis surađuje i s Centrom kompetencije za prehranu i zdravlje u
poslovnoj zoni Ćaporice kod obližnjeg Trilja. Njegove su maraske lani
ondje blanširane i otkoštene za daljnju proizvodnju. U budućnosti, na
raspolaganju će mu biti i vrijedni CO2 ekstraktor.
- Mi ćemo
dogodine biti spremni u potpunosti, ove godine možemo dijelom jer je to
novi stroj tek nabavljen, nagodinu ćemo sigurno moći pružiti uslugu
kompletno da i suhe višnje izvučemo destilat, ekstrakt koji će u sebi u
malome sadržavati sve ono što je Bogom dano u njegovom proizvodu,
ustvrdio je zamjenik ravnateljice CEKOM 3LJ Ivan Šušnjara.
Prevrijedna
je Denisova maraska danas, a takva je i kroz povijest bila. Maraskino
je njen najcjenjeniji proizvod koji su još u 16. stoljeću prvi proizveli
zadarski dominikanci. Pio ga je posljednji ruski car Nikola Romanov, a
engleski kralj George IV. po njega je slao brodove u Zadar. Maraskino je
na popisu pića u protokolu Svete stolice. Pili su ga Casanova i Balzac.
- Interesantno je da postoje podaci sedamdesetih godina u području Selaca koji je bio centar maraske na Braču to je istočni dio otoka gdje je ubrano je 60 vagona maraske za ilustraciju što to znači. Danas se u cijeloj Hrvatskoj bere manje od 90 tona, upozorio je profesor Frane Strikić sa Studija mediteranske poljoprivrede Sveučilišta u Splitu.
Brojni su razlozi zbog kojih je proizvodnja maraske zapuštena. Prošla je
godina bila kišna, kaže Denis, pa je i urod bio znatno manji.
-
Da bi se ozbiljnije bavili, trebati imati veće površine, a u Dalmaciji,
pogotovo u Zagori nemate tih površina. Mi smo ovdje na državnom
zemljištu. To je jedna stvar, druga je što je sigurno lakše brati
marasku jer su temperature lakše, a evo, mi smo imali 40° i onda ti je
to baš ono ajme majko, našalio se Rubić.
- Kad je bilo zlatno doba maraške ona se izvozila na njemačko i austrijsko tržište u Veliku Britaniju i u tom lancu prometa bilo jako puno spona karika i svatko je uzimao svoj dio kolača, a najmanje je ostajalo proizvođaču, a najveća stavka proizvodnje maraske je berba, objasnio je Strikić.
Uz suvremenu tehnologiju, puno je lakše
Nekada se bralo ručno i sporo. Danas, uz suvremenu tehnologiju, puno je
lakše, pa je šteta što se ljudi više ne bave tom kulturom, kaže profesor
Strikić. Tržišta za marasku i te kako ima. Srećom, ima i mladih ljudi
kojima će ova voćka biti izbor u budućoj karijeri.
- Namjeravam
nastaviti gurati marasku kao biljku kojoj ne treba okrenuti leđa kojoj
se treba vratiti. Ljudi se danas puno okreću maslinama, maslinarstvu i
ako i u maslinarstvu ostvarujemo zavidne rezultate, međutim - kod
maraske postoji sigurno veći potencijal, ustvrdio je uzgajivač Nejašmić.
- Ne znam je li bih se radovao, meni neprekidno zvoni telefon. Znači, potražnja je ogromna, to je siguran rezultat toga što je nema više kao što je nekada bilo, ali ljudi su kroz prošlost prepoznali tu kvalitetu i značaj same maraške i tko se jednom navikao, a to je kao da si ovisnik, nadovezao se Rubić.
Da je lako - nije. Da ima smisla - ima i te kakvoga, kaže Denis, po
struci ekonomist, a po životnom pozivu poljoprivrednik. I to
poljoprivrednik koji poštuje i čuva tradiciju, a pri tomu gleda i širu
sliku.
- Što je jako bitno po meni, mislim da bismo se trebali
ujediniti svi koji se s time bavimo. Mi jesmo bruto relativno veliki,
ali smo opet neznačajni na razini neke Europe i tu su već bili neki
pokušaji. Razgovori se vode, sada treba vidjeti kako će se to završiti,
dodao je Rubić.
Ako si poljoprivrednik moraš biti poput ratnika,
kaže Denis koji je čvrst u svojoj odluci. Obnavljajući višestoljetnu
tradiciju svojih predaka, cijenjenoj maraski želi osigurati budućnost.
