Dalmatinska zagora obiluje samoniklim ljekovitim i aromatičnim biljkama, a bogomdana je i za njihov uzgoj.
Potencijali su golemi, ali nedovoljno iskorišteni. Stoga su u triljskoj Ustanovi za istraživanje i širenje znanja pokrenuli projekt vrednovanja aromatičnog bilja i kreiranja novih inovativnih proizvoda. Tržište zdrave i funkcionalne hrane obogatit će novi aromatični sirevi i farmaceutski i kozmetički proizvodi.
Daleko
od gradske vreve, u vrletima Kamešnice, na gotovo tisuću metara
nadmorske visine, smjestile se - Voštane. Ljuti krš nije ostavljao
previše izbora pa su se mještani bavili stočarstvom i obradom rijetkih
poljoprivrednih površina. A dok su dušu krijepili mirom i tišinom, tu i
tamo proparanom cvrkutom ptica i zviždukom studenoga vjetra, tijelo su
liječili - pripravcima od samoniklog bilja.
- Svako drugi tjedan
na stolu je druga vrsta čaja. Ne smiješ puno isti čaj uzimati jer
organizam ne može to podnijeti. Recimo gospinu travu - ne smiješ nego
jednom tjedno. Kadulju ne smiješ puno - tko će te najesti. Kad te boli
glava, uzmi vrisak i kadulju i skuhaj čaj. Sve ima svoje zašto, govori
don Ante Čipić, Voštane.
Ali - to ne zna svatko!
Pa su se stručnjaci sa splitskog Instituta za jadranske kulture i
melioraciju krša upustili u ekozemljopisni pregled i etnobotanička
istraživanja dalmatinskoga zaleđa.
- Cilj je bio protekle tri
godine ući doslovno u svako selo, napraviti što više intervjua i tražiti
baš najstarije stanovništvo koje posjeduje to znanje. Oni bi nabrojali
po 50 vrsta bilja koje danas beru i koriste. Imaju antibakterijska
svojstva, antivirusna, djeluju za imunitet dobro, kaže Tonka Ninčević Runjić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split.
- Mi smo popisali prostor na kojem su rasprostranjene, prikupili smo uzorke da bi napravili procjenu populacije na određenom prostoru, opisali morfološki, analizirali smo njihove genetske i kemijske profile da bi utvrdili postoje li specifičnosti, pojašnjava Mira Radunić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split.
Bilo da je riječ o voćkaricama ili ljekovitom i aromatičnom bilju.
-
Na ovom području imamo tri vrste vriska, ima jako puno trave ive,
kadulje jako velika staništa, nešto niže smilja, gospine trave, majčine
dušice se može pronaći, kaže Ninčević Runjić.
- Glog, rosa canina
odnosno šipurak su nekako od tih voćnih vrsta najrasprostranjenije, a
od ostalih ovisi, neke su rasprostranjenije na većim nadmorskim visinama
kao što su mukinje, brekinje, inače srodnici naše oskoruše, dok neke
imamo u nizinskom području. Naravno nismo uspjeli sve vrednovati. Naša
bioraznolikost je velika, dakle, da tu ima prostora i za neku daljnju
budućnost, kaže Radunić.
Inovativni proizvodi visoke kakvoće
naime, itekako se cijene, i sve su traženiji. A triljska ustanova za
istraživanje i širenje znanja u području prehrane i zdravlja, s
partnerima razvija - čak 15 novih.
- Zapravo će to biti pet
sireva kojima će biti dodani ekstrakti aromatskog bilja s naših
područja, a isto tako moramo izbaciti 10 prototipova vezanih za
farmaceutsku industriju, kaže Ivan Šušnjara, v.d. ravnatelja Ustanove CEKOM 3LJ.
Od polučvrstih i čvrstih do tekućih pripravaka te dodataka prehrani.
-
Primjerice od ekstrakta smilja izradit ćemo hidratantni serum za lice,
umirujući gel u koji ćemo staviti ekstrakt lavande koja je veoma
popularna na našem podneblju, potom kapsule s antioksidativnim
djelovanjem u kojem će biti ekstrakt rose canine odnosno ploda divlje
ruže te tekući dodatak prehrani s elektrolitima u koji ćemo staviti
ekstrakt bosiljka, opisuje Erna Knežević, farmaceutkinja suradnica u laboratoriju Ljekarne SDŽ-a.
Samonikloga. A, bude li sve prema planu, i onoga iz uzgoja.
-
Imamo sitne parcele - na njima ozbiljno se baviti ratarskim kulturama
je igra bez granica. Nemoguća misija. Mi smo prepoznali da bi na tim
malim površinama sjetvom i sadnjom tih biljaka, tom bilju mogli dati
dodanu vrijednost, kaže Šušnjara.
- Na ovom području nema teške industrije dakle, proizvodi se mogu plasirati kao ekološki, organski. Isto tako u turizmu se može neki krajnji proizvod napraviti od toga, mislim da se cijelo to iskustvo može plasirati, i turistima i domaćima, cijeli jedan doživljaj. Sami OPG-ovi bi mogli odraditi veliki posao, ističe Ninčević Runjić.
Dobit je, tvrde zajamčena. A ulaganja kažu - prihvatljiva.
-
Samoniklo voće nema u pravilu nekih značajnih bolesti i štetnika, znači
praktički raste u divljini, daje ogromne količine ploda bez gnojiva i
bez ičega znači. Po meni bavljenje ovakvom proizvodnjom bi bilo vrlo,
vrlo isplativo, smatra Radunić.
I - višestruko korisno! Razvoj i rast malih OPG-ova i poduzetnika potaknut će, uvjereni su, i demografsku obnovu. Pa je svaki cent uložen u izgradnju i uređenje objekata te nabavu skupocjene opreme i više nego opravdan. Projekt je vrijedan više od 9 i pol milijuna eura, a sufinancirala ga je i Europska unija.