Ovih se dana u Slavoniji na velikim površinama sadi industrijski krumpir. Riječ je o kulturi koja služi za proizvodnju čipsa. Često se mora i uvoziti, no, uz to što je krumpir skup, nerijetko je i loše kvalitete.
U ovoj se donjomiholjačkoj tvornici svake godine proizvede više od 6 tisuća tona različitih grickalica.
U njima uživaju Hrvati, ali i mnogi drugi u zemljama u koje se izvoze.
- Ako uspijete prodati u Ameriku čips onda ne trebam ništa drugo osim da stvarno morate imati dobar proizvod, rekao je Zvonko Popović, vlasnik tvrtke Kanaan d.o.o..
- Kada imamo krumpir iz vlastitih polja, kada nemamo problema s vremenskim uvjetima onda imamo konkurentsku prednost kada možemo osigurati vrhunsku kvalitetu, izvrsnu cijenu, nadovezao se direktor prodaje Mario Stanešić.
Industrijskoga krumpira nedostaje i u Europi. Pa je dobra vijest da se u
okolici Orahovice i Valpova sadi na još tristotinjak hektara.
-
Svakako je logično u krugu 50, 100 kilometara kad postoji potreba za
određenom sirovinom da kapitaliziramo suradnju s lokalnim proizvođačima,
pojasnila je Iva Brkić, članica Uprave Agro Invest d.o.o.
Ovdje se natapa čak 1000 hektara. Za ratarske kulture teško isplativo.
To više jer se one sve teže prodaju, a iz godine u godinu pada im i cijena.
- Mi imamo i samim tim navodnjavanjem gdje možemo to izbjeći potpomoć krumpiru kako bi se izbjegli ti visoki stresovi za kulturu kako bi kultura naravno dala što bolji prinos, dodala je Marija Grgić, voditeljica Povrtlarske proizvodnje PPK Valpovo i PP Orahovica.
Prinosi od 40 do 45 tona po hektaru
- Prinosi se kreću od 40 do 45 tona po ha. Kad uspoređujemo proizvodnju
krumpira s obzirom na neke druge ratarske kulture ostvarujemo puno bolji
efekat financijski tj. puno veću dobit, rekla je Ivan Brkić, voditelj Ratarstva PPK Valpovo i PP Orahovica.
Zato
već razmišljaju i o proizvodnji sjemenskog industrijskog krumpira. Da
ne bi ovisili o uvozu i tako osigurali sebe, ali i prerađivačku
industriju.
Recept je to i za zadržavanje sadašnjih, ali i otvaranje novih radnih mjesta.