Visoke temprature ubrzale su zriobu i strojevi su morali u polje. Srećom, buče vole toplinu, pa je urod prilično dobar.
- Tikva je termofilana biljka, ona voli temperature čak sada recimo, kada je sušno vrijeme, ipak ne baš tako jako, ali kada je sušnije, to njoj bolje odgovara. Prinosi su bolji i kvaliteta ja bolja, ali kad ima puno kiše to je gore za nju, pa kad vidiš da je kukuruz ima rekordni prinos, onda je tikva slaba, jer znači da je bilo dosta vlage. Bila je zahtjevna godina, ali ne opet toliko loša, jer bilo je, koliko pamtimo i gorih godina. Koštica je dosta zdrava, dosta je dobra, puna, a što se tiče godine, problem je bio taj da zbog jakog intenziteta sunčevog isijavanja, sve nam je došlo nekih tri tjedna prije, pojasnio je proizvođač buče i vlasnik uljare Nikola Saladi.
Nikola iz Kotoribe sije ih već 30-ak godina. Nastavio je posao koji su
počeli njegovi roditelji. Ništa čudno, jer uzgoj buče tipičan je za taj
dio zemlje.
- Mi smo tu područje koje već desetljećima proizvodi tikvu golicu, koje se bavi proizvodnjom bučinog ulja, koje se ponosi njime, koje je prepoznato kao kvalitetno. I ono međimursko i ono varaždinskoga kraja i krapinskog i cijele sjeverozapadne Hrvatske, kao i specifičnost tog bučinog ulja. Postoji sorta to je "gleisdorfer", znači starinska jedna sorta koja je dobivena križanjem, mješanjem. Nekad je bila koštica znači ne golica, nego s onom ljuskom bijelom pa se ljuštila pa se onda prešalo ulje. Ali oplemenjivanjem bilja u Gleisdorfu u Austriji je došlo do tog sjemena koje je smanjilo tu opnu, pretvorilo je u običnu pljevicu, pa se dobilo puno kvalitetnije ulje, kvalitetnija je koštica i tamnija, crna, dodao je Nikola.
Suša gotovo prepolovila urod, ali kvaliteta je tu
Josip Kranjčec iz Štefanca buče kao dio plodoreda sije
deset godina. Berbu je završio neposredno prije nedavnih kiša. S
prinosom, kaže, nije najsretniji.
- Ove godine smo imali prinos
tu, znači ovo je parcela od tri hektara, a urod je 4700 kg mokrih
koštica, dok je prije četiri godine na ovoj istoj parceli bilo 8400 kg
mokrih koštica. Nije ju teško uzgojiti, njoj je najvažnije pogoditi
vrijeme sijanja, da dobro nikne. Onda je to pola svega, kazao je.
Nakon berbe koštice odlaze u uljaru. Najprije na sušenje, pa na mljevenje. Stoga uljara radi u dvije smjene.
Koštice se u uljari peku na 120-130 stupnjeva
- I dok se to preša, malo odstoji i pušta se u peć gdje se peče na
120-130 stupnjeva oko 45 minuta. Kada se ispeče stavljamo u posudu i u
prešu i tu izlazi crno bučino ulje, objasnio je radnik u uljari Boris Špiranac.
U ovoj uljari u Kotoribi na godinu se proizvede 50 tisuća litara bučina ulja. Pogonsko gorivo postrojenja jesu, drva.
- Pa drva zbog toga jer imamo dosta vlastitih šuma, pa smo se odlučili na to. Imamo i ekipu koja zimi uvijek ide u šume, obnavljamo ih. Probamo na neki održivi način gospodariti s tom našom proizvodnjom hrane i prešanjem ulja, a i pokazala su nam se u ova vremena kao isplativiji energent, a i puno bolji kod samog pečenja te mase koštica. Imamo osjećaj da dalje puno kvalitetnije i jače kalorije, ustvrdio je Saladi.
Ovogodišnji urod koštica ovdje će prodati većina međimurskih poljoprivrednika.
-
Mi uslugu vršimo gratis tj. ljudima koji kod nas prešaju ulje, ne
računamo im uslugu prešanja, nego za tu uslugu ostave pogače ili prge
koje se dobiju nakon prešanja i to je nama zadovoljština koja nam
pokriva troškove prešanja. Dalje se te pogače melju, baš zbog toga nam
ta kalkulacija izlazi vani, jer se melju u keramičkom mlinu u fino
brašno, puder i imamo dosta dobro tržište koje može povuči dosta dobre
količine toga brašna i prodamo na taj način, istaknuo je Saladi.
Ovdje proizvedeno crno ulje nema tradicionalni naziv "bučino", nego se zove "koščićno".
- Pa to je zato jer je to tipični međimurski naziv. Mi ovdje svi govorimo koščićno ulje, ili črno,
crno ulje, a opet službeni naziv je bučino ulje, neki ga nazivaju i
tikvinim uljem. To je zbog toga jer se ulje radi od koštica, zato je
koščićno, a ne od tikve, samog mesa bundeve li buče, nego koštica, pa ga
zovemo koščićnim, znači međimursko lokalno, dodao je.
Međimurska
crna ulja od bučinih koštica prodaju se na tržnicama brojnih gradova,
putem trgovačkih lanaca, a sve ga više otkupljuju i hotelski lanci te
restorani s Jadrana.
