U tijeku je i projekt jačanja održive poljoprivredno-prehrambene proizvodnje akvaponikom u okviru prekograničnog programa Interreg Slovenija-Italija.
Ovakav održivi način
proizvodnje hrane, koja se koristi za uzgoj ribe i povrća, odnosi se i
na model kružnog gospodarstva, koji koristi puno manje vode od
tradicionalne prakse. Akvaponika je održiva metoda uzgoja hrane bez tla u stakleniku koja
kombinira akvakulturu i proizvodnju povrća. U sustavu voda cijelo
vrijeme cirkulira, a većinu hranjivih tvari povrću osiguravaju
odgovarajuće prerađeni riblji izlučevine. Takav uzgoj troši oko 90 posto
manje vode od uzgoja u tlu i uzgoja u sustavima u kojima voda
kontinuirano teče, kažu dionici projekta čija je svrha širenje
spomenutog načina proizvodnje hrane. Na slovenskoj strani sustav je baziran na slatkoj vodi, a uzgajaju
kalifornijsku pastrvu, salatu i mikrozelenje, dok je na talijanskoj
strani sustav baziran na slanoj vodi, a uzgajaju brancine, iverke i
makroalge. Za salatu su se odlučili jer je najzanimljivija na tržištu
tijekom cijele godine, objasnila je prije nekoliko dana na marginama
konferencije o održivom Ana Slatnar s ljubljanskog Biotehničkog
fakulteta, koji je jedan od šest partnera projekta. proizvodnja hrane
akvaponikom. I inače je ovaj način uzgoja posebno pogodan za uzgoj lisnatog
povrća. Kako je rekao Slatnar, na otvorenom salata uglavnom izraste šest
do devet tjedana, ovisno o uvjetima, koji se ne mogu uvjetovati, dok uz
akvaponski sustav koji imaju na fakultetu urod dobivaju za mjesec dana. Osim financijske isplativosti, najveći izazov akvaponike je pokazati
ljudima da hrana iz takvih sustava nije ništa manje ukusna. Sada postoji
mišljenje da je sve što je vezano za hidroponiku ili akvaponiku
vodenasto, bezukusno, kemijski proizvedeno, ali to nije tako jer su
ovdje nutrijenti prirodni, a hrana je uzgojena na prirodnom svjetlu,
naglasio je Slatnar i dodao da su za uspješnu priču o akvaponici
potrebni i zootehničari s ribogojnim znanjem i agronomi s agronomskim
znanjem. Prema riječima voditeljice zadružne proizvodnje u KZ Agraria Koper
Patricije Pirnat, ovaj sustav posebno je dobar za degradirana područja i
velike gradove, kao i područja gdje je tlo onečišćeno, jer za takvu
proizvodnju nije potrebno zemljište. Također vjeruje da će sustav
postati još relevantniji u svjetlu klimatskih promjena, jer koristi
manje vode, a okoliš za uzgoj je kontroliraniji. Projekt BeBlue temelji se na rezultatima postignutim u okviru
projekta prekogranične suradnje Bluegrass koji je završio 2020. Aktualni
projekt koji je započeo u rujnu prošle godine i trajat će do kolovoza
sljedeće godine vrijedan je nešto manje od 750.000 eura, koliko iznosit
će blizu 600.000 eura doprinosa EU-a.