Četverodnevni radni tjedan želja je sve većega broja mladih koji teže uravnoteženju poslovnog i privatnog dijela života, dok poslodavci poručuju da nema formalnih prepreka za njegovo uvođenje, a sindikalci upozoravaju na oprez i izbjegavanje desetosatnog radnog dana.
U četverodnevnoj
organizaciji radnog tjedna zaposleni rade četiri dana po osam sati, a
primaju plaću za pet dana. Time se broj radnih sati u tjednu smanjuje s
40 na 32. Ideja skraćenja radnog tjedna nije tako nova, a pionir je kao i u mnogim drugim industrijskim rješenjima bio Henry Ford. On je 1926. godine skratio radni tjedan u svojim tvornicama sa šest
na pet dana. Ford je uvidio da, imaju li radnici na raspolaganju vikend
tj. dva slobodna dana, onda žele kupiti auto kako bi mogli negdje otići.
U biti, shvatio je da ljudi trebaju više vremena kako bi stigli
potrošiti zarađeni novac, a želio je i prodati što više automobila
svojim radnicima. Iako su mnogi mislili da će takav potez smanjiti produktivnost,
dogodilo se suprotno. Radnici su pokazali veću produktivnost i lojalnost
nego prije. Fordov potez odjeknuo je Amerikom i potaknuo velik broj štrajkova u kojima su radnici tražili petodnevni radni tjedan. Osmosatni radni dan i 40-satni radni tjedan su od početka 1940-ih
postali standardna praksa u raznim industrijama diljem svijeta. To će potrajati desetljećima, no zbog napretka tehnologije, a u
zadnje vrijeme pandemije i rada od kuće te odustajanja milenijalca i
generacije Z od prekovremenih radnih sati, ideja o daljnjem skraćenju
radnoga tjedna počinje dobivati na zamahu. U nekim zemljama i
industrijama poslodavce na skraćenje radnog tjedna tjera i nedostatak
radnika. O četverodnevnom radnom tjednu raspravlja se i u Hrvatskoj. Dosta
tvrtki uvelo je rad od kuće, a većinom su u IT sektoru koji dopušta veću
fleksibilnost rada nego drugi. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava
da četverodnevni radni tjedan ne bi trebao biti organiziran u četiri
dana po deset radnih sati. "Nakon desetosatnog radnog dana radnik nema vremena niza što drugo u
tom radnom danu”, kaže Sever za Hinu i ističe da bi provedba
četverodnevnog radnog tjedna bila dobra samo kada bi se radno vrijeme
skratilo s 40 na 32 sata, no tvrdi da je to u Hrvatskoj teško izvedivo. "Poslodavci ne bi dobro reagirali, jer se i sada žale kada zagovaramo smanjenje radnih sati", kaže on. Treba težiti ravnoteži privatnog i poslovnog, jer odmoran čovjek koji
ima vremena za sebe uz svoj posao, vjerojatno će odbiti ponude za posao
drugih i ako nude povišicu, smatra Sever. Poslodavci: Formalne zapreke nema Iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) poručuju da je uvođenje
četverodnevnog radnog tjedna odavno dopušteno, no da Zakon o radu
određuje kako je puno tjedno radno vrijeme 40 sati, a da ga poslodavac
može raspodijeliti u četiri, pet ili šest dana. Želi li poslodavac uvesti četverodnevni radni tjedan, nema prepreka za to, kažu. "Ako postoji dogovor između radnika i poslodavaca da se radi 35 sati
tjedno, ili četiri dana u tjednu, ne vidimo razlog da se takva
organizacija rada onemogući zakonskim odredbama; međutim, isto to bi
trebalo vrijediti i za dogovor, ukoliko postoji interes obje strane, da
se radi i više radnih sati od 'propisanog'”, poručuju iz HUP-a. Napominju da je pandemija ubrzala digitalizaciju, donijela značajne
promjene u organizaciji rada, poput rada na daljinu, ali i većeg
razumijevanja ravnoteže između privatnog i poslovnog dijela života. Razvoj tehnologije donio je platformski rad, dijeljenje poslova ili
zaposlenika, povremeni rad ili rad preko vaučera. Sve su to oblici rada
koji su realnost i koji se ne bi trebali administrativno ograničavati,
kažu iz HUP-a. "Istovremeno, suočavamo se sa značajnim nedostatkom radne snage,
prvenstveno zbog demografskih procesa. U takvoj situaciji nužno je
omogućiti znatno veću fleksibilnost, kako radnicima tako i
poslodavcima", rekli su. Zato HUP inzistira na donošenju novih zakonskih rješenja koja će zrcaliti stvarno stanje na tržištu rada. Budući da je Hrvatska orijentirana na turizam, teško je skratiti radni tjedan i zbog manjka radne snage, kažu poslodavci. "Sve to, naravno, ne bi trebalo spriječiti poduzeća koja ostvaruju
pomak u produktivnosti te mogu ponuditi fleksibilnije uvjete rada, da
smanje broj radnih dana te tako ulože u zadovoljstvo svojih
zaposlenika”, kažu u HUP-u. Napominju da je se u Hrvatskoj u radno vrijeme uračunava i dnevna
stanka, što nije slučaj u većini drugih zemalja u EU, tako da Hrvati
zapravo trenutno formalno rade 37,5 sati tjedno. Prekomjerni rad nije jamstvo bogatstva Ideja da prekomjernim radom možemo ostvariti bogatstvo nikada nije izravno dokazana. Stvari možemo gledati i na drugačiji način, prenosi CNBC. Nisu svi
bogataši bogati isključivo zbog količine rada i vremena koje su uložili. Nakon pandemije pojavio se pokret masovnih otkaza (The Great
Resignation), tihog davanja otkaza (Silent Quitting), a intenzivirano je
i uvođenje četverodnevnog radnog tjedna, jer zaposleni, slično kao u
Fordovim tvornicama, žele dovoljno vremena za sebe i svoje slobodno
vrijeme, ne dovodeći u pitanje učinkovitost i produktivnost na poslu. Osnivačica i upravna direktorica organizacije 4 Day Week Global
Charlotte Lockhart, kaže za CNBC da upravo to stoji iza pokreta
četverodnevnog radnog tjedna. Kaže da će petodnevni radni tjedan otići u
povijest isto kao i šestodnevni i sedmodnevni. "U 21. stoljeću vidimo da ljudi ne žele niti će raditi tolike sate kada vide da može i drugačije", rekla je Lockhart za CNBC. Četverodnevni radni tjedan smatra budućnošću rada zbog kojeg ćemo naposljetku imati i bolje društvo. Istraživanje 4 Day Week Globala na 33 kompanije s četverodnevnim
tjednom u SAD-u, Australiji i Irskoj, pokazalo je da su zadovoljstvo i
produktivnost porasli za 8,4 posto u prosjeku za vrijeme šestomjesečnog
istraživanja, a za 37,55 posto u odnosu na prošlogodišnje razdoblje.
Sindikalci: Težiti ravnoteži privatnog i poslovnog