Obiteljske tvrtke su složene i teške za vođenje, no u krizi su se pokazale najžilavije, a oni koji dobro vode tvrtku i brinu o sljedećoj generaciji mogu očekivati svjetlu budućnost, istaknuto je na današnjoj 6. međunarodnoj konferenciji o obiteljskim tvrtkama "Iskorak za obiteljski biznis". Pokazalo se da su obiteljske tvrtke najžilavije od svih, često svu dobit koju ostvare zadržavaju u tvrtki zbog njene budućnosti i onda te tvrtke imaju prostora za razvijanje, kazao je Miodrag Šajatović, glavni urednik poslovnog tjednika Lider, koji je organizator konferencije. Šajatović kaže kako je posebno važno što će se kod obiteljskih tvrtki događati s drugom generacijom. Ta tranzicija je izuzetno bitna i za nacionalnu ekonomiju, jer se pokazuje da u svijetu samo 20 posto obiteljskih tvrtki dočeka treću genereciju. Ali one koje dočekaju tu treću generaciju su motori razvoja nacionalne ekonomije, istaknuo je.
Obiteljske tvrtke su složene i teške za vođenje, no u krizi su se pokazale najžilavije, a oni koji dobro vode tvrtku i brinu o sljedećoj generaciji mogu očekivati svjetlu budućnost, istaknuto je na današnjoj 6. međunarodnoj konferenciji o obiteljskim tvrtkama "Iskorak za obiteljski biznis".
Pokazalo se da su obiteljske tvrtke najžilavije od svih, često svu dobit koju ostvare zadržavaju u tvrtki zbog njene budućnosti i onda te tvrtke imaju prostora za razvijanje, kazao je Miodrag Šajatović, glavni urednik poslovnog tjednika Lider, koji je organizator konferencije.
Šajatović kaže kako je posebno važno što će se kod obiteljskih tvrtki događati s drugom generacijom. Ta tranzicija je izuzetno bitna i za nacionalnu ekonomiju, jer se pokazuje da u svijetu samo 20 posto obiteljskih tvrtki dočeka treću genereciju. Ali one koje dočekaju tu treću generaciju su motori razvoja nacionalne ekonomije, istaknuo je.
Šajatović napominje kako u Hrvatskoj ne postoji istraživanje koliko je obiteljskih tvrtki, no pokazuje se da one zaista nose puno toga, od primjerice Agrokora do Atlantica.
No u nekoj fazi, kako je rekao, obitelj ne želi više komunicirati da je neka tvrtka obiteljska jer postoji mogućnost ulaska i drugih dioničara, ali moglo bi se reći da je već 20-ak posto vlasništva neke obitelji u kompaniji dovoljan znak da bi ta tvrtka bila obiteljska.
Mirela Alpeza iz Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR) je istaknula kako u Hrvatskoj nema statističkih podataka o broju obiteljskih tvrtki, no procjenjuje se da ih je između 70 i 80 posto te da zapošljavaju oko 50 posto ukupno zaposlenih.
Primjerice u SAD-u obiteljska poduzeća čine 90 posto svih poduzeća, dok u EU obiteljske tvrtke čine 60 do 90 posto svih tvrtki.
Alpeza je kazala i kako je trend nasljeđivanja u obiteljskim tvrtkama sve manji jer je druga generacija visoko obrazovana i svjesna nekih drugih prilika te pokušava naći neki svoj put.
Osim nasljeđivanja, ostale mogućnosti transfera su preuzimanja i spajanja ili čak prodaja obiteljskog biznisa. U EU tisuće uspješnih poduzeća dovode se u pitanje jer ne znaju kako napraviti transfer. Proces na razini EU-a godišnje pogađa 450.000 poduzeća i dva milijuna zaposlenih, što sugerira koliko dalekosežne posljedice može imati, kaže Alpeza.
Paolo Zaramella iz talijanskog Studio Centro Veneta govorio je o izazovima internacionalizacije obiteljske tvrtke.
Kazao je kako u regiji Vicenzi čak 80 posto svih kompanija otpada na obiteljske tvrtke, dok je sama regija treći najveći izvoznik u Italiji.
Naveo je i kako bilježe trend transfera obiteljskih poslova s druge na treću generaciju, a važnim smatra i stjecanje temeljnih znanja o stranim tržištima ukoliko ih tvrtke žele osvajati.
Ponekad treba odbaciti tradicionalni pristup i biti inovativan. Ne treba zanemarivati mlađe generacije, jer mlađi bolje vladaju stranim jezicima te brže stječu nova iskustva, kazao je Zaramella.