Da li je na pomolu rješenje za bijeljinsku Fabriku šećera u stečaju, koja duguje 16,5 miliona KM povjeriocima i dobavljačima? Do kraja sljedeće sedmice kompanija iz Vijetnama trebalo bi da dostavi zvaničnu ponudu za kupovinu. Obećavaju zadržavanje proizvodnje šećera, proširenje kapaciteta, modernizaciju fabrike i zadržavanje radnih mjesta. Za kupovinu je zainteresovana i jedna turska firma. Radnici se nadaju da se konačno nazire kraj višegodišnjoj agoniji. Od nekadašnjih 78 radnika u Šećerani je ostalo njih dvadeset. Čuvaju imovinu fabrike koja se prostire na 50 dunuma i čekaju kupca. Demantuju glasine o rasprodaji i malverzacijama. U pogonima i magacinu rezervnih dijelova, tvrde, ništa ne nedostaje. Prije šest godina fabrika je stala, ali ovdje nije podignut nijedan vijak. To su sve sitni dijelovi koji su se mogli i rasprodati, odnijeti i pokrasti a da niko i ne primjeti, međutim, ovdje je sve po popisu na svom mjestu, kaže Ilija Grkinić, predstavnik radnika u Odboru povjerilaca.
Da li je na pomolu rješenje za bijeljinsku Fabriku šećera u stečaju, koja duguje 16,5 miliona KM povjeriocima i dobavljačima?
Do kraja sljedeće sedmice kompanija iz Vijetnama trebalo bi da dostavi zvaničnu ponudu za kupovinu. Obećavaju zadržavanje proizvodnje šećera, proširenje kapaciteta, modernizaciju fabrike i zadržavanje radnih mjesta. Za kupovinu je zainteresovana i jedna turska firma. Radnici se nadaju da se konačno nazire kraj višegodišnjoj agoniji.
Od nekadašnjih 78 radnika u Šećerani je ostalo njih dvadeset. Čuvaju imovinu fabrike koja se prostire na 50 dunuma i čekaju kupca. Demantuju glasine o rasprodaji i malverzacijama. U pogonima i magacinu rezervnih dijelova, tvrde, ništa ne nedostaje.
- Prije šest godina fabrika je stala, ali ovdje nije podignut nijedan vijak. To su sve sitni dijelovi koji su se mogli i rasprodati, odnijeti i pokrasti a da niko i ne primjeti, međutim, ovdje je sve po popisu na svom mjestu - kaže Ilija Grkinić, predstavnik radnika u Odboru povjerilaca.
Radnici neće dozvoliti da se fabrika proda u bescijenje i da potraživanja ostanu neizmirena. Nadaju se da će vijetnamska kompanija pokrenuti proizvodnju, što bi značilo sigurnu zaradu ne samo radnicima, kojima fabrika duguje oko sedam miliona KM, već i poljoprivrednicima i dobavljačima.
Meho Fafulić, stručni saradnik Fabrike u stečaju, kaže da su namjere vijetnamske kompanije nastavak prooizvodnje i gradnja fabrika za proizvodnju đubriva, alkohola i smrznute hrane.
Rade Rakić, takođe stručni saradnik, kaže da će sva potraživanja biti naplaćena.
- Mi ćemo potraživanja naplatiti ili preko investitora koji bude ušao u fabriku ili ćemo mi kao povjerioci preuzeti fabriku pa je pripremati - kaže Rakić.
Fabrika, tvrde, uz neznatne investicije, može da bude spremna za rad za pola godine.
- Ima vremena i za sjetvu, zato što bi ugovaranje već počelo u septembru ili oktobru mjesecu, tako da bi već u martu znali sa kojim kapacitetom bi fabrika radila - kaže Rakić.
O konačnoj ponudi vijetnamske kompanije izjašnjavaće se Skupština povjerilaca i Vlada Srpske.
- Vjerujem da će do osmog septembra pristić ili ponuda ili pismo namjere kojom bi trebalo da okončamo i riješimo Šećeranu u kojoj nepune dvije godine traje stečajni postupak - ističe Lazo Đurđević, stečajni upravnik u ovoj fabrici.
U Ministarstvu poljoprivrede nam je potvrđeno da će vijetnamska kompanija narednih dana na adresu Vlade poslati zvaničnu ponudu sa konkretnom cijenom i koracima koje će preduzeti radi daljnjeg investiranja i modernizacije fabrike, u čijim pogonima dnevno može da se preradi 4.000 tona šećerne repe i proizvede 560 tona šećera. Fabrika, smatraju radnici, ima perspektivu jer je cijena šećera preko 550 eura po toni.