Tema - Bosna i Hercegovina

U Hercegovini nikad ranija berba grožđa, a kvaliteta odlična

Miroslav Ćorić, direktor vinarije Podrumi Andrija, jedne od najstarijih i najpoznatijih vinarija na području Hercegovine u razgovoru za Fenu je otkrio kako je ove godine berba u njihovim vinogradima krenula ranije nego ikada prije u povijesti.

- Samo se može reći hvala Bogu, baš sam jutros rekao, kad smo krenuli s berbom, da smo imali sreće jer nije bilo vremenskih neprilika i kako vinova loza nema bolesti. Ova godina je posebna, kvaliteta grožđa je odlična, a ono što je zanimljivo da nikada nije bila ranija berba. Baš sam u tatinim rokovnicima provjeravao kada je bila najranija berba, a do sada je to bila 1976. godine kada je prva berba krenula 4. septembra, a ove godine je krenula 30. augusta – izdvojio je zanimljiv podatak direktor vinarije Podrumi Andrija.

Kako je kazao, nekada se čak počinjalo brati krajem septembra, a posljednjih godina počelo se dosta ranije brati.

- Razlog tomu je što imamo više sunca, grožđe treba sazrijevati, a to znate kada šećeri prestanu rasti, a kiseline krenu padati, tad se berba mora izvršiti. To je sve prirodno, mora se berba prilagođavati godini – smatra Ćorić.

Vinarija Podrumi Andrija ima posađenih oko 45 hiljada trsova vinove loze vinograda, a za berbu je potreban i velik broj radnika.

- Nije lako naći radnike, ali pošto smo mi dugogodišnji vinogradari i vinari, imamo poslovne prijatelje, dolazi rodbina i svi pomažu. Danas ovdje imamo 60 berača, iz raznih krajeva BiH, npr. imamo berače iz Tomislavgrada i Kupresa, prijatelje iz planinarskog društva iz Viteza. Bere se uz pjesmu i gangu, navečer je veselje i ples, atmosfera treba biti zdrava – izjavio je Ćorić.

Osim svojih vinograda, oni vrše i otkup od kooperanta, a bira se samo najbolje.

- Mi iduće sedmice počinjemo otkup od naših kooperanata, kvaliteta bi trebala biti vrhunska. Stanje na terenu je i više nego pozitivno, ovo do sada što smo obrali, a znate da se bere selektivno, sve je odlično – poručio je.

Historija Podruma Andrija dosta je duga, a nagrada i zlatnih odličja prevelik je broj za nabrajanje. Ono što karakterizira ovu vinariju iz broćanskog mjesta Paoča je „odanost“ domaćim sortama: žilavki i blatini.

- Mi smo ostali dosljedni našim autohtonim sortama žilavki i blatini, imamo i malo shiraza, malo chardonnaya, imamo i domaćih sorti poput trnjka, kamuše, vranca. Ipak je 80 posto naše proizvodnje bazirano na žilavki i blatini od kojih se rade kvalitetna i vrhunska selekcija, arhiva i rezerva. Samo u nas u Hercegovini imaju žilavka i blatina i obično kada dođu stranci svi žele probati autohtone sorte – naglašava Ćorić.

On ističe kako Hercegovina, u odnosu na ostale veće vinske regije, ne može parirati kvantitetom vina, ali da kvalitetom uvelike može.

- Velik je svijet i velike su vinogradarske površine u svijetu, mi nemamo kvantitetu i tu ne možemo konkurirati, ali kvalitetom itekako možemo. Naša žilavka i naša blatina su pokazale u svijetu da su jako dobre, a to se jako dobro vidi na najvećem sajmu ProWein u Düsseldorfu kada dolaze gosti i kolege vinari koji nas često zamole da im ostavimo par butelja kako bi ih ponijeli doma. Nažalost, naša država dosta ne radi po pitanju podrške i promocije, iako se i tu u zadnje vrijeme popravila situacija. Naša veleposlanstva još ništa ne rade na promociji domaćeg vina, mi se ustručavamo, ali kvalitetom sigurno možemo konkurirati – mišljenja je direktor Podruma Andrija.

Podrumi Andrija izvoze svoja vina na brojna svjetska tržišta.

- U našem podrumu oko 70 posto bijelih sorti i 30 posto crvenih, nekad smo imali 50-50. Sad je neki trend da se manje u svijetu pije crveno (crno) vino, ali to ne znači da za godinu ili dvije se ta situacija neće promijeniti. Mi izvozimo u 16 zemalja na tri kontinenta, imamo i tvrtku u Zagrebu koja radi distribuciju po cijeloj Hrvatskoj. Pripremamo izvoz za Belgiju i zadovoljni smo situacijom – kazao je Ćorić.

Otkrio je i neke od planova vinarije za budućnost, ali i dao svoje viđenje pravca u kojemu moraju ići vinogradari i vinari u Hercegovini.

- Imamo velike planove, želimo da naša djeca nastave tradiciju. Mi stariji planiramo, mladi prihvaćaju, ali dolaze i sa svojim lijepim idejama. Moramo proširiti vinski turizam, mi smo u jednom središtu, nama su npr. Split, Dubrovnik i Sarajevo udaljeni satak vremena, planina i more su nam udaljeni satak vremena, a velik broj ljudi ovdje voli doći, odavde obilaziti i ovdje se vratiti popiti „dobru kapljicu“. Planiramo saditi i nove vinograde, a plan je iduće godine posaditi novih 30 hiljada loza. Također, radimo i turističko-vinski dio gdje imamo bogatu ponudu. Mislim da trebamo nastaviti u tom smjeru – zaključio je Ćorić.

Glavni enolog Vinarije Čitluk Tihomir Prusina također je potvrdio kako će ovo biti veoma dobra godina za vinare.

- U Vinariji Čitluk radim već 40. godinu, ovo je posebna berba, baš kao što je to bila i prošlogodišnja. Naime, prošle godine je bilo kišovito i ljudi nisu zaštićivali lozu, a ove godine su se opametili. Loza je zdrava, ali je došla druga pošast, a to je da nije bilo kiše da natopi naše „škrte“ vinograde. Usprkos svemu tome, vinova loza odolijeva bolje nego čak maslina i loza ne vene. Kako nije bilo oborina, nije se mogla napuniti bobica pa u vinogradima imamo nejednolike bobice na grozdu, od krupnih do sitnih. Kvaliteta grožđa je ove godine vrhunska, grožđe nije bolesno kao prošle godine. Nama u Vinariji prošla godina je bila jedna od najboljih, ako ne i najbolja, i po kvaliteti i po kvantiteti, dok se za velik broj „manjih“ vinogradara to ne može reći. Ove godine je stvarno zdravo grožđe, samo u ponekoga ima „ožegotina“ od sunca – pojašnjava jedan od najboljih enologa u ovom dijelu Evrope.

Osvrnuo se i na to da je ove godine berba počela ranije nego proteklih godina.

- Berba ovisi o vinogradarskom položaju, o vlazi u tlu, o kojoj se sorti radi i ostalo. Prije 15-ak dana se počelo s berbom chardonnaya koji je na 100-120 metara nadmorske visine i to je tzv. sjeverna sorta, Chablis, Francuska, koja dobro uspijeva na nadmorskim visinama od 500 i više metara, a ako je posadite na nižim visinama, onda je po ovakvim vrućinama morate brati jer odnos šećera i kiselina ne bi bio dobar. Što se tiče žilavke, ona je žilava i otporna je na sušu, a tako je i ove godine – rekao je Prusina te dodao kako je Vinarija Čitluk počela berbu vranca 26. kolovoza, a 27. kolovoza su ušli u berbu u nadaleko poznatim „Kamenim vinogradima“.

On naglašava da dosta ljudi u Hercegovini radi grešku i radi berbu jer su vidjeli „da i susjed bere.“

- Ne smije se dogoditi da kad susjed bere da berete i vi, mora se vidjeti kakvo je stanje u vinogradu. Npr. u susjednim mjestima može biti dosta razlike, negdje na malom prostoru može biti više oborina, a negdje puno manje. Treba se ući u vinograd, uzeti uzorak i vidjeti je li spremno za berbu, ako se tako bude radilo uspjeh zasigurno neće izostati – poručio je Prusina.

Kako kaže, dosta ljudi ga kontaktira po pitanju visoke temperatura mošta i traži savjet kako istu spustiti.

- Najveće zlo trenutno su visoke temperature tijekom berbe, ljudi svakodnevno zovu kako ohladiti mošt. Ako ste se odlučili na berbu, posebice bijelih vina, morate na vrijeme zamrznuti ili kanistere ili bidone i mošt ohladiti u startu. Ako je vaš mošt 30 i više stupnjeva došao u fermentaciji, džaba svi ledovi i sve jer se temperatura ne može vratiti – pojašnjava enolog Prusina.

Vinarija Čitluk je najveća vinarija u BiH, a više od 50 posto svojih vina u 25 zemalja svijeta, dok ostatak ostaje namijenjen za bh. tržište.

- Naša vina idu čak do daleke Kine i Japana, a jedina smo vinarija s ovih prostora da je izvezla u Nepal i na ta područja Ide prvenstveno blatina. U zadnje vrijeme idu više bijela vina, možda tri ili četiri boce bijeloga vina u odnosu na jednu bocu crvenog vina. Doći će vrijeme da će se i to vjerovatno promijeniti jer crvena vina, posebno blatina, imaju daleko više vitamina i materijala nego bijela vina. Crno vino je lijek, ali u granicama normale. Nekada se crno vino u nas u Hercegovini davalo rodiljama kako bi im pomoglo. Najviše se izvozi u zemlje EU, ponajviše Hrvatsku, izvozi se i u SAD, a Njemačka je još jako tržište.

Navodi kako država u nekim stvarima daje poticaje, a u nekima ne.

- Spomenuo bih da je Vinarija Čitluk 1989. godine, prije rata, izvezla samo na njemačko tržište milion butelja vina. Sada je to drugačija priča, promijenile su se i navike, a prije se u državi i stimulirao izvoz. Sada nema poticaja za izvoz vina, a imamo poticaje za sadnju vinograda ili za strojeve, dok se izvoz ne stimulira. S druge strane npr. Francuska ima izobilje crnoga vina gdje oni stimuliraju da se starije vino destilira, država im plaća, a nama ne. To također pomaže u obeštećenju na butelji koja se trebala prodati, a nije – izjavio je Prusina.

Na kraju je odgovorio na pitanje može li promjene klime utjecati na to da neke vinogradarske regije „oslabe“, a neke ojačaju, prvenstveno one sjevernije u odnosu na one južnije koje posljednjih godina sve više trpe od suše.

- Uzeo bih za primjer u nas mjesta sa visokom nadmorskom visinom, to je od danas do sutra. Nije rečeno da će svaka godina biti ovako sunčana i topla. Međutim, ipak je na većim visinama od 900 ili 1.000 metara, jako riskantno saditi vinograd. Imaju te tzv. sjeverne sorte, koje sam već spomenuo, one mogu biti uspješne, ali sve do jednom. Ako dođe zima kao što je bila 2012. što će tada biti? Da me se krivo ne shvati, vinogradi u „hladnijim predjelima“ su odlična i fina priča, ali ovise dosta o klimi. S druge strane, bosanski kralj Tvrtko 1353. godine pohodio današnji prostor Brotnja i gostio se finim vinom, to su pisani tragovi. Ta se tradicija nastavila i stvarno je Brotnjo poraslo u tom smislu. Brotnjo prati korak u korak nove svjetske vinske trendove u zadnjih 30 godina, ima najbolju tehnologiju i tehniku, a to nemaju ni pojedine veće vinarske regije – zaključio je Prusina.