Domaći proizvodi nijesu dovoljno zastupljeni u maloprodajnim objektima u Crnoj Gori, pokazalo je istraživanje Privredne komore. Prema rezultatima istraživanja, zastupljenost domaćih proizvoda u maloprodajnim objektima je kod 91 odsto anketiranih preduzeća manja od 20 odsto. Trgovci, s druge strane, smatraju da država previše štiti domaće proizvođače. Veliki problem je loša poslovna politika prodaje robe domaće proizvodnje, pa kompanije imaju sve više problema sa proizvođačima. Domaći proizvođači su razmaženi i od Privredne komore i Ministarstva poljoprivrede kad je u pitanju poslovna politika prodaje robe. U sadašnjim okolnostima ne može se prodavati roba kao prije desetak godina, jer je konkurencija mnogo veća. A najveći gubitak za domaće proizvođače je što to i dalje ne shvataju.
Domaći proizvodi nijesu dovoljno zastupljeni u maloprodajnim objektima u Crnoj Gori, pokazalo je istraživanje Privredne komore.
Prema rezultatima istraživanja, zastupljenost domaćih proizvoda u maloprodajnim objektima je kod 91 odsto anketiranih preduzeća manja od 20 odsto.
Trgovci, s druge strane, smatraju da država previše štiti domaće proizvođače.
Veliki problem je, kako kažu, loša poslovna politika prodaje robe domaće proizvodnje, pa kompanije imaju sve više problema sa proizvođačima.
»Domaći proizvođači su razmaženi i od Privredne komore i Ministarstva poljoprivrede kad je u pitanju poslovna politika prodaje robe«, smatra vlasnik nacionalnog lanca trgovina Voli, Dragan Bokan.
On je, na sjednici Odbora za trgovinu PKCG, kazao juče da se u sadašnjim okolnostima ne može prodavati roba kao prije desetak godina, jer je konkurencija mnogo veća. A najveći gubitak za domaće proizvođače je što, kako dodaje, to i dalje ne shvataju.
»Oni se ponašaju kao da su trgovine obavezne da uzmu te proizvode. Smatram da svi imamo veliki teret poslovanja u godinama krize i fiksni troškovi su sve veći, pa se bojim da se sa poslovnom politikom domaćih proizvođača neće moći održati ova zastupljenost u trgovinama«, rekao je Bokan.
On smatra da je problem što proizvođači svima rabat daju linearno između pet i dest odsto, bez plaćanja pozicioniranja i bez dodatnog rabata za velike lanace u odnosu na male kupce. Oni ne prepoznaju interes učešća na tržištu, a u velikim lancima u inostranstvu domaći proizvođači su čak i manje zastupljeni.
»Ako imamo sa druge strane bolje uslove kao trgovine, ne možemo na uštrb svoga profita i likvidnosti da na svojim leđima nosimo domaću proizvodnju«, kazao je Bokan.
I vlasnik Zrnožita sa Cetinja Branko Pejović se slaže da je Ministarstvo poljoprivrede razmazilo domaće proizvođače hrane, pa oni očekuju da država naredi trgovcima da prodaju domaće proizvode.
»Moraju da se udružuju i da zajedno nastupaju i jer pojedinačno sa malom proizvodnjom na otvorenom tržištu neće moći da izdrže konkurenciju i opstanu«, kazao je Pejović.
Još jedan problem, smatra Pejović, je i kreditna politika banaka, koja niti podržava trgovce, ni manje proizvođače sa pristojnim kamatama i kreditima na duži rok.
Otežavajuću okolnost za trgovce predstavlja i carina.
»Moramo promijeniti jednu misao, da su trgovci lopovi, a da su oni stražari i štite od nas državu. To je servis koji treba da sprovodi mjere, a ne da izigravaju policajce«, rekao je Pejović.
Odbor je razmatrao Izvještaj o poslovanju u oblasti trgovine za prošlu godinu, prema kojem je promet u maloprodaji porastao 1,6 odsto u odnosu na 2009. Mjesečno je u prosjeku ostvarivano 72,2 miliona eura prometa u trgovini na malo.
U ljetnjim mjesecima je ostvareno 40 odsto ukupnog prometa u maloprodaji, što, kako je navedeno, potvrđuje značaj turizma za trgovinu.
Prosječne bruto zarade u trgovini su iznosile 444 eura prošle godine što predstavlja rast od 18,4 odsto u odnosu na 2009. Ipak, primanja u trgovini su i dalje među najnižim u državi, i to 37,9 odsto manje od prosječnih zarada.
U sektoru trgovine radilo je prosječno 37 hiljada zaposlenih, što je više od petine radnog stanovništva Crne Gore.
Mjesečna primanja zaposlenih u maloprodaji ne prelaze 500 eura, dok su u 75 odsto slučajeva plate od 200 do 350 eura, a samo kod 25 odsto poslodavaca iznose od 350 do 500 eura.
Ukupna robna razmjena sa inostranstvom prošle godine iznosila je 1,98 milijardi eura, što je rast od 2,7 odsto u odnosu na 2009.