Trgovina - Hrvatska

Od 2000. Hrvatska i Kina povećale robnu razmjenu 16 puta

Rastom kineskoga gospodarstva i liberalizacijom međunarodne trgovine kineska roba je poplavila svijet, ali je i veliko tržište najmnogoljudnije zemlje svijeta postalo dostupnije zapadnoj robi.

U razdoblju od 2000. do 2009. godine zapadne zemlje, Europska unija i SAD su utrostručile vrijednost trgovinske razmjene s Kinom, dok je istodobno Hrvatska razmjenu povećala čak 16 puta. U proteklom desetljeću vrijednost trgovine između Hrvatske i Kine povećala se s 91 milijun dolara, kolika je bila vrijednost trgovinske razmjene 2000. godine, na 1,48 milijardi dolara u 2009. godini. U prvih 10 mjeseci prošle godine, pak, vrijednost razmijenjene robe bila je 1,2 milijarde dolara. Tako veliki skok u razmjeni dobara od 2000. godine je znatno većim dijelom rezultat Hrvatske potražnje za kineskim proizvodima. Tako je u prvih 10 mjeseci uvoz iz Kine iznosio 1,18 milijardi dolara, dok je izvoz iznosio samo 30 milijuna dolara.

No, unatoč velikom skoku trgovine, ta najveća dalekoistočna zemlja u ukupnoj trgovinskoj razmjeni Hrvatske sa svijetom sudjeluje s oko pet posto i nalazi se na sedmom mjestu zemalja s kojima naša zemlja trguje. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore (HGK), u prvih 10 mjeseci 2010. godine u Kinu smo najviše izvezli goveđe kože i kože kopitara, polimera etilena, kamenja poput granita, porfira i bazalta te lijekova, što čini oko 60 posto izvoza u Kinu. Uvezli smo, pak, najviše električnih aparata za fiksnu telefoniju i telegrafiju, odjeću te strojeva za obradu podataka, što je oko 30 posto ukupnog uvoza.

Inače, najviša vrijednost trgovinske razmjene dosegnuta je 2008. godine kada je iznosila 1,92 milijarde dolara, a od tada je u blagom padu. Veliko kinesko tržište zahtjeva od inozemnih partnera izuzetno osmišljen, strukturiran, konzistentan i u pravilu dugoročan pristup, a kod nas takvog pristupa nema, rekli su Vjesniku u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) tumačeći razloge zašto tako malo izvozimo u Kinu.

»Intezivnije zajedničko djelovanje tijela državne uprave i udruženja gospodarstvenika znatno bi jače pridonijelo plasmanu hrvatskih roba na to veliko tržište«, ističu u HUP-u i navode da se hrvatski poduzetnici, posebno oni srednji i mali, u pravilu moraju osloniti na vlastite sposobnosti i intuiciju prilikom premošćivanja i rješavanja izuzetno brojnih nepoznanica i barijera prilikom ulaska i poslovanja na kineskom tržištu. »Hrvatsko veleposlanstvo sa skromnim resursima i drukčijim ulogama samo se dijelom može posvetiti potrebama hrvatskih poduzetnika«, kažu u udruzi gospodarstvenika.

S druge strane, kad je uvoz u pitanju, postoji veliki broj hrvatskih tvrtki, i to ne samo iz sektora trgovine nego i industrije i drugih djelatnosti, kojima je Kina značajno nabavno tržište. »Nekima je to glavno nabavno tržište, kao što su proizvodi za vatromet. Drugi optimiziraju lanac nabave iz različitih poslovnih razloga«, kažu u Udruzi poslodavaca.

Zapadne su zemlje s rastom trgovine s Kinom povećale i izvoz u tu azijsku zemlju. No, plus u trgovinskoj bilanci je i kod najrazvijenijih zemalja na strani Kine. Europska unija je na kraju 2009. godine bilježila minus od 133 milijarde eura u vrijednosti trgovine s Kinom. Usporedbe radi, deficit 2000. godine bio je 49 milijardi eura. Globalna potražnja za kineskom robom snažno je porasla velikim dijelom zbog niske cijene roba koju ta komunistička zemlja nudi. No, to je smanjilo konkurentnost domaće robe na tržištu u mnogim zemljama. Kako bi spriječila uvoz jeftinije robe u odnosu na onu koju nude domaći proizvođači, Europska unija je za neke kineske robe, poput cipela i(li) keramike, uvela tzv. antidampinške carine.

Trenutačno su u Uniji na snazi antidampinške mjere za više od 500 proizvoda iz raznih zemalja, a više od 100 mjera odnosi se na robu iz Kine. U posljednje je vrijeme najviše prijepora između Unije i Kine izazvala odluka iz 2006. godine o višim carinama na kinesku obuću, a koja istječe u ožujku ove godine. No, što je s Hrvatskom? Ima li kod nas nelojalne konkurencije i štitimo li se i na koji način?

»Na uvoz svih roba iz Kine u Hrvatsku primjenjuje se opća stopa carine te nema nikakvih posebnih ograničenja«, rekao je Vjesniku Miroslav Karamarković, voditelj Odjela za prekomorske zemlje pri Sektoru za međunarodne odnose HGK. Karamarković naglašava da će nakon ulaska u EU Hrvatska prihvatiti sve trgovinske ugovore sklopljene između EU-a i Kine, što će uključivati i eventualna ograničenja na uvoz iz te zemlje. Kako sada stvari stoje, prema njegovim riječima, Kina ipak skuplje izvozi u Hrvatsku nego u zemlje Unije tekstilne proizvode poput jakni, sakoa, suknji i slično uz carinu od 14 posto, dok je u Uniji carinska stopa za iste proizvode 12 posto.

Karamarković kaže da neki drugi proizvodi poput uređaja za klimatizaciju bez ikakve carine ulaze u Hrvatsku, dok u Europskoj uniji Kinezi plaćaju 2,7 posto carinske stope kako bi se ista roba prodavala u tim zemljama. Ističe i da neke robe poput električne telefonije i telegrafije uvozimo bez carine, jednako kao i zemlje EU-a.

Končar u Kini proizvodi visokovoltažne transformatore

Iako je u prošlom desetljeću trgovina s Kinom snažno rasla, izravna ulaganja nisu pratila taj trend. »Do danas nisu zabilježena značajna kineska ulaganja u Hrvatsku«, rekao je Miroslav Karamarković.

U Hrvatskoj su svoja predstavništva otvorile kineske tvrtke Lenovo, Huawei i ZTE, koje su naknadno registrirane i kao tvrtke. Također je osnovana i tvrtka Kunlun, koju su osnovali Kinezi koji žive i rade u Hrvatskoj, a uložila je u kineski trgovački centar u Zagrebu i uglavnom se sastoji od obrtničkih trgovina, kao što su i inače u našoj zemlji kineske trgovine registrirane kao obrti. Što se hrvatskih ulaganja u Kinu tiče, Karamarković ističe da je najpoznatije ono tvrtke Končar. Ta tvrtka je s kineskim partnerima osnovala tvrtku TBEA Končar (Shenyang) Instrument Transformator i to je prvo zajedničko kinesko-hrvatsko ulaganje u Kini, a tvrtka razvija i proizvodi visokovoltažne transformatore.