Trgovina - Bosna i Hercegovina

Tržnice opstaju uprkos krizi: Zadnja para za ajvar i med!

Prodavci pričaju da kriza nikad nije bila osjetnija pa tako mnogi mjerkaju, a samo poneki kupe. Ekipa “Glasa Srpske” iskoristila je jučerašnji lijep dan i u naselju Obilićevo razgovarala sa prodavcima, ali i kupcima. Na urbanim tržnicama je i poljoprivredno gazdinstvo “Petrušić” gdje je osnova med, a Vera Petrušić naglašava  da je ovo prodajno mjesto idealno da vrijedni proizvođači prodaju svoje autohtone proizvode.

- Ono što je najvažnije jeste da kupci pazare domaće i kvalitetno. Sve što vidite to je proizvedeno kod nas. Lakše je i za sugrađane da ne moraju ići u velike markete ili tržnicu - rekla je Petrušićeva.

Kako kaže, najviše se pazari med u kombinaciji sa organskim proizvodima.

- Imamo planinski, livadski i cvjetni med. Dolaze nam i mladi i stariji, jer svi konzumiraju ovo prirodno blago, a samo treba probati jer je uz med sve slađe - kazala je Petrušićeva.

Njen kolega, koji je svoje proizvode izložio na susjednom štandu, Ostoja Vasić rekao je za “Glas” da je kriza prisutna te da među kupcima dominiraju ljudi trećeg životnog doba.

- Najviše kupuju med koji je 20 maraka po kilogramu, ali je provjeren. Ljudi traže samo kvalitet, a ovaj med je iz Baraća. Najveći problem jeste to što narod nema novaca, mnogo njih dođe, mjerka, gledaju šta bi mogli pazariti - rekao je Vasić.

Na terenu s­mo zatekli najviše penzionera koji kupuju samo ono što moraju. Jelena Grbić rekla je za “Glas Srpske” da živi nadomak ove urbane tržnice i da joj je ovo velika olakšica, ali da najviše kupuje u onoj sedmici kad bude penzija.

- Teška su vremena, vodimo se onom narodnom: “Tri puta mjeri, jednom sijeci” pa tako i ja, obiđem sve i vidim gdje mi je najpovoljnije. Ipak, želim da izrazim zadovoljstvo, jer su ovo domaći proizvodi i kvalitet je ono zbog čega se vraćamo ovdje ponovo. Juče sam kupila ajvar, danas med, takvo nešto ne možete kupiti u prodavnici - rekla je Grbićeva.

Penzioner Marko Rakić kazao je za “Glas” da do urbanih tržnica dolazi svaki drugi da­n, jer uvijek može kupiti nešto novo.

- Nekada ste mogli sa 20 maraka da kupite punu kesu, što danas nije slučaj. Urbane tržnice posjećujem jer su tu ljudi sa provjerenim proizvodima iz okoline Banjaluke. Velika je prednost kada znate da unučad jedu zdravo, tako da ne može biti skupo - kazao je Rakić i dodao da je ovo i zbirno mjesto budući da najčešće svoje vršnjake vidi upravo u trgovini. 

Prazni džepovi

Starija prodavačica koja se dugo bavi ovim poslom kazala je za “Glas Srpske” da narod u džepovima ima izbrojano šta će kupiti za taj mjesec, tako da su im kalkulacije stalno u glavi.

- Nekada se kupovalo na veliko, danas od toga nema ništa. Prodajem od luka, graha pa do svijeća i čarapa, a svaki dan sve je manje kupaca. Prednost je što nas ljudi znaju i vjeruju nam da proizvod vrijedi - kazala je ona.